Karate klub Mars

   Karate Club Mars

                                                                                                                                                                                                         Autor: Jadranko Jurjevic, dipl.ing.

 

Povijest hrvatskog karatea

A history of the Croatian karate

 

 

Sadržaj:

 

 

Europa

Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća karate vještina se je vježbala u Europi u okviru judo klubova. Prve karate–ke su podučavali japanski instruktori koji su u Europi boravili pod pokroviteljstvom Japanske karate federacije (Japan Karate Association).

U Francuskoj je 1961. godine osnovan prvi europski nacionalni savez (French Karate) koji je bio član francuske judo federacije (Judo Federation) a prvi predsjednik je bio Jacques Delcourt.

Prvo mađunarodno natjecanje održano je 1963. godine u Belgiji (Belgija, Francuska, Velika Britanija).

U Francuskoj je održan 15.12.1963. prvi europski karate kongres sa nazoćnošću predstavnika sedam nacionalnih saveza: Italije, Belgije, Švicarske, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Španjolske. Na kongresu je odlučeno da se kontaktiraju nacionalne europske judo federacije u okviru kojih se je vježbao karate. Zauzet je stav da je unifikacija karate tehnika nemoguća  te da se pitanje unifikacije sudačkih pravila koja su bila različita u nacionalnim savezima rješi na idućem kongresu.

Drugi europski karate kongres održan je u Parizu 24.05.1964. godine gdje su delegati za predsjednika izabrali Jacques Delcourt-a, te direktorij u sastavu: podpredsjednici Brief (Njemačka), Cherix (Švicarska), Fannoy (Belgija), tajnik Sebban (Francuska) i pomoćnik tajnika Goetz (Belgija). U sklopu kongresa održan je sudački tečaj pod vodstvom japanskih instruktora.

Treći europski karate kongres održan je u Parizu 21.11.1965. godine na kojem je broj članova povećan na deset uključenjem  delegata iz Jugoslavije, Austrije i Portugala. Tehnički savjetnik francuz Henry Plee izabrao je četiri japanska instruktora za savjetnike (Kono, Yamashima, Toyama i Suzuki). Prihvaćen je statut te je formirana Europska karate unija (EKU) te je na novim izborima za predsjednika izabran Jacques Delcourt i direktorij u sastavu: 1-podpredsjednik  Fannoy (Belgija), 2-podpredsjednik Cherix (Švicarska), tajnik sa funkcijom blagajnika Sebban (Francuska) i pomoćnik tajnika Goetz (Belgija).

Na kongresu je donesen financijski plan i sudačka pravila te je odlučeno da se prvo europsko prvenstvo održi 07.05.1966. u Parizu (momčadsko natjecanje sa 5 natjecatelja + jedna rezerva i pojedinačno bez težinskih kategorija i sa maksimalnim brojem od 4 natjecatelja po nacionalnom savezu).

Prvi europski prvak 1966. bila je momčad Francuske koja je u finalu pobijedila Švicarsku. U finalu pojedinačnog natjecanja Baroux je pobijedio Sauvin-a (oba iz Francuske). Prvenstvo je obilovalo teškim povredama. Na kongresu je izabrana Sudačka komisija a za savjetnike su izabrani Suzuki i Mochizuki.

U Rimu je 1967. godine održan prvi međunarodni sudački seminar koji je trajao tjedan dana i na kojemu su usklađena sudačka pravila bazirana na pravlima JKA.

Drugo europsko prvenstvo održano je 05.05.1967. godine u Londonu, a na kongresu je odlučeno da se drugi međunarodni sudački seminar održi u Splitu 1968. godine.

U Parizu je 1968. godine održano treće europsko prvenstvo i 6 kongres EKU.

U Londonu je 1969. godine održano četvrto europsko prvenstvo i 7 kongres EKU.

Peto europsko prvenstvo održano je u Hamburgu 1970. godine  i 8 kongres EKU na kojemu je prihvaćen repasažni sistem natjecanja i usvojene su težinske kategorije.

 

Iste godine prihvaćen je statut te je osnovana Svjetska karate unija (WKU) a prvo svjetsko prvenstvo održano je u Tokiju 10.10.1970. godine u apsolutnoj i ekipnoj skupini za muškarce.

Prvo svjetsko prvenstvo po težinskim skupinama u borbama za muškarce i u katama pojedinačno za žene i muškarce je održano 1980. godine u Madridu.

Prvo svjetsko prvenstvo žena u borbama po težinskim skupinama je održano na Tajvanu 1982. godine.

U Sydney-u 1986. godine je održano prvo svjetsko prvenstvo u katama za ženske i muške ekipe.

U Grenadi (Španjolska) 1992. godine je održano prvo svjetsko prvenstvo u borbama za ženske ekipe.

Prvo svjetsko prvenstvo žena u otvorenoj skupini je održano 1996. godine u Sun City-u, South Africa.

 

 

Hrvatska

U Zagrebu je 1951. godine osnovan Akademski jiu-do klub "Zagreb" u sklopu Sveučilišta u Zagrebu koji 1952. godine postaje članom Akademskog sportskog društva "Mladost" te mjenja ime u Akademski judo klub "Mladost" a 1957. godine osnovan je Judo klub "Kata".

Kao i u većini europskih klubova  i u Akademskom judo klubu "Mladost" i u Judo klubu "Kata" se je vježbao karate a čiji članovi su bili Žarko Modrić, Berislav Jandrić, Emin Topić,  Nikola Pečko, Željko Iljadica, Jadranko Jurjević itd.

Korejski trener Trin Tan Tana  prvi je demonstrirao karate vještinu  u Hrvatskoj  1960. godine u dvorani Akademskog judo kluba "Mladost" u Zagrebu.

Prvi japanski instruktor koji je održao seminar u Hrvatskoj bio je Tetsui Murakami 1964. godine a za njime su sljedili Yoshinao Nanbu (1967.), Tatstuo Mochizuki (1969.), Hanshi Chojiro Tani (1969. i 1970.), Yasuhiro Suzuki (1971.), Satoru Hanai (1972.), Taijji Kasse (1973.) itd.

Krajem 1966. godine osnovan je Karate klub "Lika".

Prvi hrvatski karate klubovi 1967. godine su udruženi u Karate odbor Hrvatske. Prvi predsjednik Karate odbora Hrvatske bio je Žarko Modrić.

Karate savez Hrvatske osnovan je 1970. godine a osnivačka skupština održana je u prostoriji Fakulteta za fizičku kulturu (sada Kineziološki fakultet) u Kačićevoj ulici u Zagrebu. Prvi predsjednik Karate saveza Hrvatske bio je Radomir Potrebić.

Karate savez Zagreba osnovan je 1972. godine a prvi predsjednik bio je Emin Topić.

Prva prvenstva Hrvatske i Jugoslavije održana su krajem šezdesetih godina u dvorani KUD "Kolo" na Trgu maršala Tita u Zagrebu u apsolutnoj skupini.

Prvo momčadsko natjecanje u Hrvatskoj održano je 1971. godine u Ogulinu. Pojedinačno Prvenstvo Hrvatske po težinskim skupinama i otvorenoj skupini održano je  1972. godine na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu i ŠD "Trešnjevka". Kasnije, natjecanja su održavana u ŠD "Dom športova".

Prvo juniorsko prvenstvo i prvo natjecanje žena u borbama održano je 1972. godine u dvorani Vojnog učilišta u Ilici u Zagrebu. Prvo natjecanje u katama održano je krajem sedamdesetih godina.

U Splitu je 1968.godine održano prvo međunarodno natjecanje "Kup Jadrana". U sklopu natjecanja je održan i drugi europski međunarodni sudački seminar (EKU) na kojemu su za sudačka zvanja položili Žarko Modrić, Emin Topić i Berislav Jandrić. Gost natjecanja bio je predsjednik Europske karate unije (EKU) Jacques Delcourt.

Reprezentacija Hrvatske imala je svoj prvi nastup u Zagrebu 1972. godine protiv reprezentacije Austrije. Tijekom sedamdesetih boje Hrvatske i Jugoslavije branili su Berislav Jandrić, Jadranko Jurjević, Franjo Mikulek, Željko Matić, Lovro Donatović, Radomir Potrebić, Vjekoslav Šafranić, Želimir Feitl, Nikola Kiseljak, Stjepan Čelan, Ilija Smoljenović, Nikola Putnik itd.

U Zagrebu je 1972. godine održan prvi republički sudački seminar na Fakultetu za fizičku kulturu a predavači su bili Berislav Jandrić i Radomir Potrebić.

Prvi momčadski prvaci Hrvatske bili su 1973. godine natjecatelji Karate kluba "Tempo". Prvaci drugog momčadskog prvenstva Hrvatske održanog u Varaždinu 1974. godine bili su natjecatelji  Karate kluba "Polet".

Prvi trenerski seminar održan je na Badiji 1975. godine u organizaciji Fakulteta za fizičku kulturu iz Zagreba a prvo antropološko mjerenje, mjerenje snage, izdržljivosti i brzine hrvatskih reprezentativaca provedeno je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu u Kačićevoj ulici 1974. godine.

Prvi nosioci DAN-ova, crnih pojaseva u Hrvatskoj bili su Žarko Modrić i Berislav Jandrić koji su kasnije dodijelili DAN-ove ostalim karatistima diljem Hrvatske.

Početkom sedamdesetih godina dolazi do podjele u Europskoj karate federaciji. Dio nacionalnih saveza formira All Europe Karate Federation u kojoj dominantnu ulogu zadržavaju japanski instruktori Nakajama, Kasse, Kanazava, Chirai, Enoeda i Abe.

Karate savez Jugoslavije isključen je 1972. godine iz Europske karate unije tako da su 1973. godine na kongresu Sveeuropske karate federacije (All Europe Karate Federation)  u Saarbrücken-u Berislav Jandrić i Jadranko Jurjević zastupali Karate savez Hrvatske i sudjelovali na međunarodnom trenerskom i sudačkom seminaru.

Karate savez Jugoslavije primljen je u članstvo EKU ponovno 1984. godine.

Od sredine sedamdesetih pa do kraja osamdesetih godina nastupili su crni dani za hrvatske karatiste. Dominantnu vlast u hrvatskom karateu imale su osobe koje su radile protiv interesa hrvatskog karatea, hrvatskih natjecatelja, sudaca i klubova. Formiran je i ilegalan savez. Osnivači ilegalnog saveza su bili disciplinski kažnjeni a neki su se prestali baviti karate sportom. 

Početkom domovinskog rata 1991. godine formiran je krizni stožer a za predsjednika novoimenovanog Hrvatskog karate saveza izabran je Branimir Kuleš.

Sljedila je borba za afirmaciju hrvatskog karatea u svijetu, jačanje hrvatske karate organizacije i izbacivanje iz te organizacije svih koji do 1991. nisu radili u interesu hrvatskog karatea.

Hrvatski karate savez primljen je u Europsku karate uniju 1992. godine u Nizozemskoj (Den Bosch) a u Svjetsku karate uniju (WKU) iste godine u Španjolskoj (Grenada).

U periodu od 1993. pa do 1995. godine Berislav Jandrić i Jadranko Jurjević na kongresima Europske karate unije (EKU) borili su se za ravnopravnost malih zemalja i protiv privatizacije unije od strane pojedinih europskih moćnika i zemalja.

Na Svjetskom kupu 1995. godine zbog incidenta kojega je izazvao Enver Idrizi i njegovi navijači Hrvatski karate savez je suspendiran na dvije godine.

Događaj su iskoristili pojedinci koji su u cilju vlastitog probitka za suspenziju proglasili isključivim krivcima tadašnje dužnosnike Hrvatskog karate saveza iako postoji službeni zapis o incidentu.

Na  Izbornoj skupštini Hrvatskog karate saveza krajem 1995. u Osijeku je izabrano novo vodstvo.

 

Prvi međunarodni sudački seminar u samostalnoj Hrvatskoj održan je 4. listopada 1996. u Samoboru. Voditelj seminara bio je gosp. Tommy Morris, predsjednik europske i svjetske sudačke organizacije (Referee Committee).

U Rijeci je 2004. godine održano Europsko kadetsko i juniorsko prvenstvo a u Zagrebu 2009. godine Europsko seniorsko prvenstvo.

 

Na kongresu Europske karate federacije (EKF) na Tenerifima 2005. godine Stjepan Čelan izabran je za člana Izvršnog odbora (EKF Directing Committee - Executive Board).

U Zagrebu je 2009. godine Stjepan Čelan izabran za 3. dopredsjednika Izvršnog odbora Europske karate federacije.

Stjepan Čelan izabran je 2014. godine za tajnika Europske karate federacije a za sjedište tajništva federacije izabran je Zagreb.

 

Od osamostaljenja Hrvatske do danas, karate je računajući europska i svjetska prvenstva najtrofejniji hrvatski šport.

 

Osobe koje su obnašale dužnost predsjednika

Dr.sc. Berislav Jandrić, predsjednik Karate komisije unutar Judo saveza Hrvatske, 1965. - 1967.

Žarko Modrić, predsjednik Karate odbora Hrvatske, 1967. - 1970.

Dipl. ing. Radomir Potrebić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1970. - 1972.

Dr.sc. Berislav Jandrić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1972. - 1974.

Dipl.oec. Nikola Smoljenović, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1974. - 1975.

Dr.sc. Berislav Jandrić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1975. - 1981.

Ivan Jarnjak, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1981. - 1982.

Dipl.iur. Dušan Petrovski, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1982. - 1985.

Dr. Marijan Mlinarić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1985. - 1987.

Dr. Nikola Matijević, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1987. - 1989.

Ilija Smoljenović, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1989. - 1991.

Prof.dr. Branimir Kuleš, predsjednik Hrvatskog karate saveza, 1991. - 1995.

Stjepan Čelan, predsjednik Hrvatskog karate saveza, 1995. -

 

 

Povijest sudačkih pravila

Kroz povijest mijenjala su se pravila natjecanja u cilju:

  • povećanja dinamike i atraktivnosti borbe,

  • smanjenja broja i težina ozljeda primjenom zaštitne opreme.

 

do 1978. godine

Prve karate borbe održavane su  na parketu na kvadratnoj površini dužine stranica od osam do deset metara. Borbu su sudili jedan glavni i četiri pomoćna suca. Pomoćni suci su za signaliziranje koristili bijele i crvene zastavice. Natjecatelji su uz crveni i bijeli pojas nosili i pojaseve zvanja. Borba je trajala dvije minute. U slučaju nerješenog rezultata održavana su dva produžetka od po jedne minute ili do jednog Ippona. Natjecatelji su imali gole šake. Borbu je odlučivao jedan udarac odnosno jedna tehnika (borba do jednog ippon-a). Dozvoljeni su bili snažni udarci sa kontaktima. Broj teških ozljeda je bio velik (prijelom nosne kosti, zuba i rebara, iščašenje vilice, povrede jetre, slezene ili bubrega).

od 1978. do 1984. godine

Borbu su sudili jedan glavni i jedan pomoćni sudac. Pomoćni sudac signalizirao je crvenom i bijelom zastavicom a terminologija sudaca je bila hrvatska. Prilično teško je bilo koristiti hrvatsku terminologiju jer hrvatski nema prikladnu zamjenu za neke japanske izraze. Suci su nosili bijelu uniformu.

od 1984. do 1994. godine

Uvedene su zaštitne bijele rukavice, zaštitna guma za zube  i strunjače (tatami). Borba je trajala tri minute čistog vremena ili do tri ippona. Glavni i jedan pomoćni sudac su nosili plavi sako i sive hlače a koristili su japansku terminologiju. Pomoćni sudac signalizirao je rukama. Pravila su nadopunjavana novim gestama i terminologijom. Glavni nedostatak bio je dug tijek borbe uz česte prekide i diskusije glavnog i pomoćnog suca. Kontrolor borilišta je sudjelovao u odlučivanju. Natjecanje kata sudilo je pet sudaca razmještenih oko borilišta a odluku su donosili javnim objavljivanjem ocjena (od pet do devet bodova). Najviša i najniža ocjena su brisane a ostale zbrajane. U drugi krug natjecanja u katama ulazilo je 16 a u završni 8 natjecatelja. Natjecatelj sa najvećim zbrojem bodova bio je pobjednik.

od 1994. do 2000. godine

Borbu su sudili dva pomoćna suca sa zastavicama i jedan glavni sudac. Povećana dinamika borbe ostvarena je dodjeljivanjem kompletne odgovornosti za tijek borbe i rezultat glavnom sucu. Glavni sudac je odlučivao kada će prekinuti borbu. Kontrolor je imao nadležnost samo nad mjeriocem vremena i zapisničarem. Razgovor između sudaca bio je zabranjen. Povećana je sigurnost natjecatelja obvezim nošenjem gume za zube i povećano je područje bodovanja uključivanjem  boka tijela u bodovnu površinu. Uvedeno je pravilo "deset sekundi". 

od 2000. do 2005. godine

Povećan je broj pomoćnih sudaca na tri, a kontrolor borilišta u nekim slučjevima imao je pravo prekinuti borbu. Natjecatelji su nosili crveni i plavi pojas i crvene i plave rukavice sa debljom podstavom. Dozvoljena su bila i judo bacanja preko kuka. Broj bodova je bio neograničen a maksimalna bodovna razlika između dva natjecatelja bila je osam bodova.

  1. Sanbon ili tri boda dodjeljivala su se za:

    1. udarac nogom u glavu, lice ili vrat

    2. bacanje ili čišćenje kojim se protivnika oborilo na tlo uz uspješno izvođenje ručne ili nožne bodujuće tehnike.

  2.  Nihon ili dva boda dodjeljivala su se za:

    1. udarac nogom u tijelo

    2. rukom u leđa, potiljak ili vrat

    3. kombinaciju ručnih tehnika

    4. bodujuću tehniku nakon izbacivanja protivnika iz ravnoteže

  3. Ippon se je dodjeljivao za udarac rukom u bilo koji od  bodovnih površina tijela osim leđa (nihon).

Zabranjene radnje bile su podjeljene u dvije grupe: kontaktne i bezkontaktne.

U natjecanju kata uveden je kup sistem sa repasažom a u završnicu ekipnog natjecanja bunkai u trajanju do 5 minuta.

od 2005. do 2008. godine

Povećana je zaštita natjecatelja obveznim nošenjem štitnika za podkoljenice i stopala za sve natjecatelje, a za žene i štitnika za grudi.

od 2008. do 2012. godine

Uvedena su nova pravila natjecanja:

  1. Sanbon (tri boda) se dodjeljuju za udarac nogom u glavu (jodan kicks) i bilo koju bodujuću tehniku izvedenu na protivniku koji je sam pao ili je bačen.

  2. Nihon (dva boda) se dodjeljuju za udarac nogom u tijelo (chudan kicks).

  3. Ippon (jedan bod) se dodjeljuje za udarac rukom (tsuki, uchi) u tijelo ili glavu.

  4. Produžetak (encho sen) je ukinut i zamjenjen je novom borbom (Sai Shiai).

  5. Trajanje borbe (kumite) je tri minute za seniore (senior male kumite teams and individuals) i četiri minute u borbama za medalje.

  6. Borba seniorki (senior famale) traje dvije minute i tri minute u borbama za medalju.

  7. Na kata borilištu sudi pet sudaca.

  8. U natjecanju kata ekipa u borbi za medalje izvodi se bunkai.