

|
|
SADRŽAJ
Informacije
o klubu
Karate klub Mars
osnovan je 20. prosinca 1999. godine u Zagrebu.
Popis osnivača: Jadranko Jurjević,
Mladen Jurjević, Silvio Musulin, Damir Watz, Stanko Brkić, Petar
Hercigonja, Ivan Grenjo, Željko Hercigonja,
Vera Jurjević, Ivan
Starčević
Predsjednik: Jadranko Manjavin Jurjević, dipl. ing.
stroj.
Tajnik: Mladen Jurjević
Raspored treninga u osnovnoj školi S.S. Kranjčevića,
Bogišićeva 13, Zagreb
 |
utorak i četvrtak
u 20.00 sati |
Članarina za
2012. godinu:
 |
900,00 kuna
godišnje |
 |
450,00 kuna
godišnje (predškolski i školski uzrast, studenti i nezaposleni)
|
Članarina se uplačuje
na:
Primatelj:
Karate klub Mars, Jordanovac 111, Zagreb
Račun broj: 2360000 - 1101283223
Stil: Shito - ryu
Uzrast: učenici,
kadeti, juniori, seniori
Natjecanja: Međunarodna, državna, regionalna, gradska i školska u katama i borbama.
Glavni trener:
Jadranko Jurjević, 7. DAN
 |
licencirani trener i ispitivač Hrvatskog karate saveza
|
 |
sedmerostruki prvak Republike Hrvatske u borbama i višestruki državni
reprezentativac |
Treneri: Žarko Šenjug, 5. DAN /
Zoran Šesto, 5. DAN / Željko Puzjak, 2. DAN
/ Tomislav Kraljev, 1. DAN
Povijest
karatea
Književno značenje japanske riječi od dva znaka
kara
i te je prazna šaka. U slobodnom prijevodu misli se na neku vrstu
"umjetnosti borbe golih ruku". Ime karate potječe još iz srednjeg vijeka, kada se
je
karate koristio kao efikasan oblik samoobrane. Kao takav održao se je nekoliko stoljeća, sve do novoga doba, kada je postavljen na naučne temelje. Vježbe se baziraju na dobrom poznavanju anatomije čovječjeg tijela a sastoje se od tehnika napada i
blokada rukama i nogama.
Bit karatea je da kao oružje koristi
duh jednako dobro kao i tijelo. Vježbajući karate razvija se i unaprijeđuje
vještina samoobrane, snaga, zdravlje i samokontrola.
Smatra se da je karate nastao u Indiji prije 1500 godina. Osnivač Zen-budizma i indijski misionar Bodhidharma je došao u Kinu u petom ili šestom stoljeću. Legenda kaže da se je prelazeći Himalaje golim rukama borio protiv divljih životinja i neprijateljskih domorodaca jer mu je religija zabranjivala nošenje oružja. Nakon što je prešao Himalaje dugi niz godina je meditirao u planinama Sung u Kini. Upotrebljavajući novo stečena znanja pomogao je kasnije u širenju samostana Shaolin gdje su monasi i
lokalni stanovnici našli utočište bježeći od neprestanih prijetnji vojnih zapovjednika. Za nadvladanje straha Bodhidharma je razvio sistem vježbi upotrebljavajući duševne i fizičke tehnike
Yoge i kinesku borilačku vještinu
kempo i chuan-fa
(preteće kung-fu). Snaga proizašla iz nove borilačke vještine i duhovnih vježbi dala je samopouzdanje i nadu. Iako se monasi nisu željeli boriti vježbali su kako bi se obranili.
Kroz stoljeća trgovci i emigranti prenašali su različite azijske borilačke
vještine u nova područja. U 18. stoljeću na otoku Okinawa između Japana i Kine vježbala se borilačka vještina pod imenom
tode uz kinesku chuan-fa. Ta borilačka vještina postala
je znana kao
Okinawa-te a sadrži udarace šakama i
nogama, skokove i blokade. Sokon Matsumura povezao je tehnike u koreografski niz i nazvao ih kata.
Tokom stoljeća Okinawa je bila pod okupacijom Kine ili Japana. Kako bi zadržali vlast okupatori su zabranjivali domorocima nošenje oružja čak i noževa
i alatki potrebnih za svakodnevni život. Usprkos zabrani domoroci su potajno nastavili vježbati. Postali su svjesni da brid otvorenog dlana može biti opasan kao oštrica mača, izvježbani prsti kao vrh, a stisnuta šaka kao držak.
Tokom vremena razvili su se mnogi stilovi dobijajući nazive prema osobi osnivaču ili mjestu nastanka. Riječ
ryu
znači "stil". Po gradu Shuri nazvan je
Shuri-te, sada zvan
Shorin-ryu. Shorin na japanskom znači Shaolin. Taj stil naglašava fizičku snagu, brzinu i fleksibilnost. Naha-te iz grada Naha naglašava više
chi "duhovnu energiju" kroz disanje i duševnu snagu. Pošto su borilačke vještine sa Okinawe izvorno kineske poznate su kao
karate-jutsu, što znači "art of the T'ang
hand ili China hand". Naziv je dobijen po dinastiji T'ang
koja je vladala Kinom između 618-907 godine. Krajem 19. stoljeća
veliki karate učitelj Gichin Funakoshi promjenio je prijevod u
značenje "prazna šaka".
Funakoshi je rođen u Shuri 1868. godine. Kao dijete bio je slabašan i boležljiv. Otac njegovog najboljeg prijatelja bio je sin karate učitelja Yasutsune-a Azoto-a. Kako bi poboljšao zdravlje i samopouzdanje Funakoshi je počeo vježbati zajedno sa učiteljem Azoto-m. Vježbao je u tajnosti jer je vlada Okinawe zabranila vježbanje karatea. Također je vježbao pod nadzorom učitelja Anko Itosu-a koji je kasnije postao prvi učitelj koji je karate vježbao javno. Vremenom su zakoni promjenjeni.
Ministarstvo obrazovanja je 1902. godine organiziralo demonstraciju borilačkih vještina. Funakoshi je pojednostavio izvođenje kata kako bi bile jednostavnije za učenje. Karate je ušao u sistem tjelesnog obrazovanja javnih škola 1903.
Rokuro Yashiro admiral japanske carske mornarice posjetio je 1912. Okinawu kako bi vidio Funakoshi-ja. Kao rezultat karate je postao dio mornaričkog treninga. Pet godina kasnije Funakoshi je pozvan u Japan da demonstrira novu vještinu. Uskoro se vratio kući jer prikaz nije pobudio veće zanimanje. Japanski prijestonasljednik posjetio je Okinawu 1912. godine. U dvorcu Shuri održana je demonstracija karatea. Prijestonasljednik je bio oduševljen prikazom te je pozvao Funakoshi-ja ponovno u Japan. Bila je to prekretnica. Umjetnost borbe golih ruku pobudila
je veliko zanimanje. Shotokan dojo formiran je 1935. godine. Naziv je dobijen prema nadimku Funakoshi-ja koji je također bio i pjesnik. Nadimak
Shoto znači "ljuljanje borova", a
kan znači "škola". Godine 1935. Funakoshi je napisao knjigu
Karate-do Kyohan u kojoj je promjenio značenje simbola T'ang
u kara "prazno" te dodao nastavak
do što znači "put". Oslobađanje od misli - puna koncentracija je duševno stanovište
karatea. Funakoshi je umro 1957. godine.
Kenwa Mabuni osnivač
Shito-ryu stila rođen je na Okinawi 1887. godine. Mabuni po porijeklu samuraj
započeo je vježbati u 13-toj godini kako bi poboljšao loše zdravlje.
Karate je vježbao kod učitelja Anko Itosu-a u selu Shuri. Također
je vježbao kod učitelja Kanryo Higashionn-a iz sela Naha. Te dvije osobe bile su u ono vrijeme
najveći autoriteti i osnivači dviju škola Shuri-te i
Naha-te. Oboje su
preminuli kada je Mabuni bio u dvadesetim godinama života. Mabuni je
nastavio njihove studije ukomponirajući u svoj stil elemente Kung-fu stila. Karakteristika
Shito-ryu stila je
veliki broj kata i raznovrsnost borbenih tehnika uključujući tradicionalna
oružja. Kada je od japanske vlade dobio zahtjev da oblikuje i imenuje
stil, odabrao je ime Shito-ryu. Ime je formirano prema imenima
njegovih glavnih učitelja, Itosu-a i Higashionn-a. Mabuni je podučavao policiju Okinawe a
kasnije je predavao na policijskoj akademiji u Osaki.
Umro je 1952. godine.
Osnivač
Goyu-ryu stila Chojun Miyagi
(1888-1953) je bio učenik učitelja Kanryo Higashionn-a.
Hironori Ohtsuka (1892-1982) je
osnivač Wado-ryu stila i bio je učenik učitelja Funakoshi-ja.
Definicija pojmova
 |
Yoga: Osobita tehnika koja se sastoji u vježbanju
koncentracije, disanja i opuštanja uz posebnu dijetu, sa svrhom da čovjek potpuno ovlada svojim tijelom, osobito organima koji se inače ne pokoravaju utjecajima volje.
|
 |
Zenbudizam: Pravac u japanskom budizmu koji meditiranjem
nastoji postići djelotvornu životnu snagu i najveće samovladanje i na taj način sjedinjenje sa Budom. Religija koja naglašava osobne i duhovne osjećaje vrijednosti kroz meditaciju (razmišljanje).
|
 |
Chi: Duševna energija ili životna snaga vezana za zrak i disanje.
|
 |
Samuraji: U starom Japanu isprva vojnici na straži u carskoj palači a
od XII st. na dalje paralelno sa razvojem feudalizma samuraji se formiraju
kao posebna vojnička klasa (vitezovi). Samuraji su u službi nasljednih
Šoguna i visokih plemića knezova te žive na dvoru svojih gospodara. Samuraji
su kao simbol nosili dva mača (dugi i kratki) a nadasve su poštovali kodeks
BUSHIDO (put vojnika) koji propisuje naročita pravila vojničke časti (npr.
obvezu srljanja u opasnost, osvete, prezir prema ženama i pripadnicima nižih
klasa, preziranje boli, dužnost izvršenja samoubojstva prema
HARAKIRI-ritualu u određenim situacijama). |
Karate kao šport
Osnovni je smisao i svrha vježbanja karatea stjecanje specifičnih motoričkih znanja, skladan psihosomatski razvoj, kompetencija te zadovoljavanje motiva.
Vježbanjem se razvijaju i formiraju:
 |
bazične i situacijske motoričke sposobnosti
|
 |
intelektualne i funkcionalne sposobnosti
|
 |
specifične strukture crta ličnosti
|
 |
vrijednosni sustav i motivacija
|
 |
mikrosocijalna adaptacija
|
Karate je moguće vježbati već od šeste godine života. Karate sa svojim specifičnostima i opasnom borbenom tehnikom te
izuzetno strogom disciplinom kojom se razvija autoritarnost je pogodan za obranu i napad i tako nezamjenjiv u vojsci i policiji širom svijeta. Filozofija karatea, atraktivnost i sadržaj, učinili su taj sport najpopularnijim borilačkim sportom. Proces dugogodišnjeg vježbanja nije samo vježbanje tehnike, već je to pedagoški proces permanentnog odgajanja, stvaranja moralnih načela te usklađivanje osobnih potreba i interesa sa širim društvenim.
Osnovni principi karatea su:
 |
pravovremenost - koristiti situacije u kojima je protivnik najosjetljiviji
|
 |
maksimalna koncentracija energije - koristiti istovremeno svu psihičku i
tjelesnu snagu |
 |
neprekidno kretanje - onemogućiti protivniku uspješno organiziranje napada a
istovremeno sebi stvoriti pogodne momente za napad i obranu
|
 |
fizička i psihička ravnoteža - motoričke radnje u borbi prati određena
psihološka sigurnost |
 |
etički princip - ponašanje u skladu sa važećim sportskim moralom te važećim
civilizacijskim normama ponašanja |
Motoričke sposobnosti su:
 |
brzina - jednostavne i složene motoričke reakcije, brzina jednoga pokreta
kao frekvencija više uzastopnih pokreta i brzina kretanja
|
 |
koordinacija - sposobnost brze i precizne izvedbe složenih motoričkih
zadataka |
 |
snaga - sposobnost mišića da svladaju otpore statičkim i dinamičkim mišićnim
kontrakcijama |
 |
fleksibilnost - sposobnost izvedbe pokreta maksimalnom amplitudom
|
 |
preciznost - sposobnost točnog određivanja smjera i intenziteta gibanja
|
 |
ravnoteža - sposobnost korekcije djelovanja gravitacije i svladavanja drugih
sila koje dovode tijelo u nestabilni položaj |
 |
izdržljivost - sposobnost opiranja umoru
|
Karate sport kao jedan od najkompleksnijih zahtjeva brzu obradu velike količine informacija, istovremeno uspoređivanje većeg broja situacijskih parametara, prepoznavanje namjera protivnika te predviđanja tijeka borbe i natjecanja. Aktivnosti u karateu izuzetno su složene pa u njihovom učenju uvelike sudjeluju intelektualne sposobnosti.
Natjecanja su podjeljena na:
 |
borbe (kumite) |
 |
kate (forme): skup udaraca i blokada svrstanih točno
određenim redosljedom protiv nekoliko zamišljenih protivnika. Uzimaju
se prizori iz životinjskog svijeta (mačka, medvijed, ptica).
|
Kumite tehnike
Stavovi: Stavovi su statički položaji tijela. Razlikuju se po položaju nogu, trupa i ruku i taktičkoj namjeni.
Moraju omogućiti izvedbu pojedinih tehničkih elemenata u najpovoljnijim uvjetima. Borac u stavu treba biti nesputan, stabilan i sposoban u trenu ga zamijeniti nekim drugim stavom ili iz njega prijeći u kretanje s napadačkim ili obrambenim namjerama. Stav obilježavaju
sljedeći elementi: stabilnost, stajanje pretežno na prednjim dijelovima stopala, elastičnost u koljenima, uspravan trup,
opuštena ramena sa šakom prednje ruke podignutom u visini ramena,
a stražnje u visini pleksusa.
Kretanja: To su specifična gibanja
kojima je osnovni cilj brzo i racionalno približavanje ili udaljavanje od protivnika, s namjerom napada, obrane ili protunapada. Tehnika kretanja u napadu mora protivnika skraćivanjem distance
iznenaditi te zamaskirati pripremljeni napad. U obrani se dobrom tehnikom kretanja može lako izbjegavati protivnikov napad i otežati
mu pogađanje ciljeva neprekidnim promjenama pozicija i
udaljenosti. Dobro kretanje natjecatelja po borilištu
obilježavaju sljedeći detalji: brzo prenašanje težine tijela s
jedne noge na drugu, pokretljivost u svim smjerovima, brzina, laki prijelaz iz lijevoga u desni stav i obrnuto, opterećivanje pretežno
prednjih dijelova stopala, kombiniranje različitih načina kretanja,
neprekidno kretanje s promjenama ritma, sposobnost praćenja ritma kretanja protivnika, zadržavanje pogodne distance, korištenje
cijele površine borilišta i neizlazak iz borilišta.
Udarci: Udarci su najvažniji
tehnički elementi karatea. Njima se osvajaju bodovi u napadu i obrani pod
uvjetom da su izvedeni šakom ili stopalom. Udarci nogom su mnogo složeniji, posebno polukružni i kružni. Zbog složenosti i nešto slabije ravnoteže u koju dovode natjecatelja te dužine trajanja,
osjetljivi su na protuudarce. Udarac mora zadovoljiti sljedeće uvjete: mora biti izveden brzo i snažno, mora biti izveden kontrolirano u područje bodovanja, mora biti izveden iz stabilnoga položaja, mora biti
pravovremen i izveden s prave distance. Osnovni je smisao obrambene tehnike
spriječiti protivnika da zada udarac u neku vitalnu točku,
zaustavljanjem udarca ili skretanjem njegove putanje. Skupine obrambenih tehnika su: obrane blokiranjem, odbijanjem, poniranjem, eskivažom, izmicanjem, kretanjem i kombiniranjem. Obrambene
tehnike mogu biti efikasne jedino u slučaju ako su izvedene: u
pravom momentu, korektnim osnovnim stavom, brzo i snažno, velikom
koncentracijom pažnje, bez gubitaka ravnoteže. Udaljenost od
protivnika, domet i smjer udarca treba dobro procjeniti a dio tijela ili cijelo tijelo treba uklonuti s osnovne linije nadolazećeg napada pri
čemu kretnje započinje s blagom napetošću mišića.
Bacanja: Osnovna je ideja tehnika
bacanja potpuno izbaciti protivnika iz ravnoteže izbijanjem jedne ili obiju njegovih nogu, te ga na taj način prisiliti da padne na tlo.
Ako su tehnike bacanja i udarac izvedeni povezano onda se boduju. Mogu se
izvesti u napadu i obrani, na prednju ili na obje noge a biti će uspješne ako se izvode: u momentu protivnikove labilne ravnoteže, brzo i snažno, precizno u području skočnog zgloba, koljena ili Ahilove tetive, odmah nakon protivnikovog neuspješnog napada, s potrebne distance, istovremenim kontaktom sa protivnikom rukom i nogom ili nogom i nogom.
Padovi: Služe za sprečavanje eventualnih
ozljeda do kojih može doći u slučaju primjene tehnike bacanja. Svode se na amortizaciju pada kod prizemljenja. Natjecatelji moraju: past na tlo što većom površinom tijela, amortizirati pad udarcem jedne
ili obiju ruku po strunjači, bradu spustiti na prsa, uhvatiti se za protivnika.
Disanje: Tehnikom disanja treba
savršeno ovladati da bi se mogao koorinirati pravilan rad trupa i udova. U
slobodnoj borbi tehnika disanja pomaže da se savlada strah i umor. Onaj dio umora koji ipak ostane treba dobro prikriti.
Program
rada
 |
Bazična
i specifična kondicijska priprema |
 |
Tehnika
i taktika
 |
Pojedinačne tehnike
- Stavovi, kretanja, udarci rukom i nogom,
obrane od udarca, bacanja, padovi, disanje, kombinacije u napadu,
protunapadi |
 |
Tehnike
sa protivnikom -
Ippon kumite, sanbon kumite, jiyu kumite |
 |
Kata Shotokan -
Taikyoku Shodan (Nidan, Sandan, Yondan, Godan, Rokudan), Heian Shodan
(Nidan, Sandan, Yondan, Godan), Jion, Kanku Dai, Unsu, Goju Shiho Dai |
 |
Kata Shito-ryu
-
Bassai Dai, Seienchin, Kosokun Dai, Annan, Paiku,
Chatanyara Kushanku, Kosokun Sho, Jion, Jiin, Matsukaze, Jyuroku, Annanko |
|
 |
Sportska dijagnostika |
 |
Vježbanje uz glazbu -
Free style
Kata (Bunkai & Music) |
 |
Aerobika |
 |
Samoobrana |
 |
Teorija
i video projekcije
-
Povijest
karatea, Sudačka pravila (WKF) |
 |
Izleti, kampovi i ostala druženja |
Prikaz treninga
 |
Trčanje laganim,
umjerenim i srednjim tempom |
 |
Vježbe
oblikovanja: labavljenje, koordinacija, brzina i eksplozivna snaga |
 |
Specifične
vježbe fleksibilnosti |
 |
Natjecateljske vježbe u kretanju (udarci rukama i nogama i različite
kombinacije udaraca) |
 |
Ippon kumite, Sanbon kumite |
 |
Jiyu kumite |
 |
Kate |
 |
Vježbe
labavljenja i istezanja |
|